jupolboje

Dobrodošli na blog jupolboje :)

13.09.2013.

nema ništa bez kineza

evo me kod mame. Kaže: "Ništa meni bez Kineza... Nisam ih dugo vidjela, tek pokojeg.."
Onda šapće: "Pobjegli Kinezi od nas! ...otišli u Njemačku, kulturnu zemlju.."

:D

05.09.2012.

samo demokratski...

evo jednog komentara na internetu:

"Odmah po usvajanju rebalansa budzeta presli smo na glasanje o prvom uslovu koji je MMF postavio. Deregulacija bankarskog sektora. Direktora Agencije za bankarstvo Parlament FBiH od sada nece moci smijeniti ni onda kada to zahtijeva zakon, recimo, zbog neusvajanja finansijskog izvjestaja agencije. Bankarska agencija i bankarstvo postaje nedodirljivo cak i za demokratski izabrane predstavnike gradj

ana.
Svi koji detaljno prate globalnu ekonomsku krizu, bez obzira na ideoloske "naocale" se slazu da je Reaganova potpuna deregulacija finansijskog sektora bila jedan od njenih osnovnih generatora. Ono sto se pokazalo kao stetno i destruktivno i od cega se cak i Americki neoliberali danas ogradjuju je danas izmjenama Zakona o Bankarstvu postalo zakon u nasoj zemlji. Po mom misljenju, jos jednom su politicari ove zemlje odbili da se suoce sa rezultatima svog neznanja, nesposobnosti i moralnosti. Jos jednom su sebi kupili komfor, materijalne privilegije, socijalni mir, pobjede na izborima, jednom rijecju kupili su vrijeme, a hvatanje u kostac sa problemima u kojima se zemlja nalazi odgodili za neka buduca vremena. Teret tog kukavicluka ce platiti klinceze i klinci koji danas sjede u skolskim klupama."

moj komentar:

hm, banke.. ne mogu reći da ih simpatišem.. No zapitao sam se gdje je ovdje druga strana medalje, pa se sjetih da nešto ne simpatišem ni naše političare, sve nešto sumnjam da i među njima ima lopova (? :D ). A možda, baš ti lopovi hoće da postavljaju tog direktora svih banaka..šta ja znam.. (Ustvari, nekako mi sve to miriše na nešto drugo, al to je neka druga tema.)

 

Ima još jedna stvar. Država se zadužuje. To ustvari znači da se i ja zadužujem. Ja, koji bježim od kredita i kartica „ko đavo od krsta“. Otkud državi pravo da diže kredit u moje ime, kredit čiji dio ja moram vraćati?? To je po meni jedan lopovluk. Kasnije ćemo imati milijardu milijardi kredita duga, i onda će porez na moju platu skočiti na milion posto, ili ako hoću da otvorim firmu plaćaću milion maraka nekakvih taksi i 99,9% doprinosa na plate radnika. Ja recimo neću da se zadužujem, radije bih probao da crknem.. (eventualno pred bukvalno crkavanje bih se zadužio nešto malo..) I sad, neko tu sad mene zadužuje. Jarane, zadužuj sebe, nemam ništa protiv (mada ne savjetujem), ali nemoj mene dirat. eh.. :/ :(

Ali nije to ni čudo. Kad smo već kod lopovluka. Najsmješniji mi je naš prelaz iz socijalizma u kapitalizam. Naime, šta je „zakletva“ kapitalizma? – to je neotuđivost privatne imovine jeltako. Kao, u socijalizmu nema privatne imovine, a u kapitalizmu ima i (o)ta je neotuđiva. klinac.. Nije tako, nego vako: nije tačno da u socijalizmu nije bilo privatne imovine, nego je svaki čovjek imao svoj udio u cjelokupnoj imovini – taj princip se kažu zvao „društvena imovina“. To ja sebi tumačim kao kad ono bude ostavinska rasprava gdje se dijeli kuća-dedovina, pa svaki od 5 nasljednika dobije jednu petinu; jedino se još uvijek ne zna šta sve spada npr. u moju petinu (koja tačno soba, kupatilo, tavan..), a šta u petinu mog buraza itd. – a to se opet valjda zove „idealni dio“. Dakle, ja posjedujem 1/5 kuće, i to se moje vlasništvo zove „idealni dio“. E, tako smo svi posjedovali i idealni dio Svega u socijalizmu. A šta se onda desilo – došle su demokratske stranke, i zaplijenile moj dio. (Ustvari ne moj, nego od moje majke i oca, ali to je isto pošto bih ja to nasljedio.) Jednostavno su donijeli zakon (tokom rata), koji kaže: društvena imovina postaje državna imovina. Znači, te stranke i ta demokratska država sve su mi pokrali – jer, ja sam posjedovao 1/miliontninu svih fabrika, šuma, puteva, ruda.. sad, ne znam koliko je to tačno iznosilo, al nema veze. (Izuzev stanova – to jedino nisu pokrali, već su ih morali ostavit narodu da ih ne bi izmlatili.) Tako smo mi na taj način krenuli u kapitalizam i neotuđivost privatne imovine.. ali tek nakon što su moju imovinu otuđili.. :))))) hahah, to je baš cool – pokradem nekoga, i onda nakon toga donesem zakon da je ranije bilo ok krasti, ali ubuduće se krasti ne smije no-no.. :))))

(načelno, briga me za socijalizam/kapitalizam. Nek mi kapitalizam/demokratija vrati moju imovinu koju mi je pokrao.)

 

eh eto.. nije „državi“ dosta bilo što je pokrala moju imovinu.. neg još sad diže kredite koje će, na osnovu dosadašnjeg iskustva i ustaljene prakse, takođe pokrasti/proćerdati nesposobni činovnici i političari (među kojima vjerovatno ima i pokoji lopov..?). A ti Mujo vraćaj kredit.


07.09.2011.

desanka i mika


iz novina, povodom 25-godišnjice "smrti" Miroslava Antića ("smrti" stavljam pod navodnicima zato što vjerujem u vječnost duše, a nisam našao neku drugu odgovarajuću riječ trenutno..) :
" Nikada u životu nisam napisao prvu pjesmu, već drugu. Prvu sam prepisao od Desanke Maksimović. Tada sam bio učenik trećeg razreda osnovne škole u jednom selu koje je bilo jako daleko, pomalo bez knjiga i svesaka, a pisaljkama smo pisali na tablicama. Ja sam se dokopao te Desankine knjige, i odabrao jednu lijepu pjesmu koja mi se strahovito svidjela, prepisao sam je i proglasio svojom."

..kod mene je, eto, otkad pamtim stajala negdje po kući Miroslavova zbirka pjesama za djecu "Prva ljubav". Ustvari, u jednom momentu života zapanjilo me kad sam došavši do jedne druge Antićeve knjige shvatio da on nije pisao samo pjesme za djecu, nego i za odrasle. Sad kad razmislim, zapanjio sam se iz razloga što mi je bilo nepojmljivo da u duši nekog ko tako piše pjesme za djecu, postoji još išta drugo osim pjesama za djecu.. (a i taj pojam "pjesme za djecu" ne postoji; ja bih stavio "pjesme za djecu i odrasle", jer još uvijek obožavam te pjesme)

helem-neise, svem'senešto čini da bi moglo možda biti da miroslav nikad ne bi postao pjesnik, da se nije u određenom trenutku dokopao te desankine knjige.. Zamislio sam situaciju da nije postojao Miroslav Antić Pjesnik, nego samo Mirlosav Antić koji nije pisao pjesme... Strašno!

zato - pišite pjesme! Nikad ne znate da li je vaša pjesma napisana i da trigeruje nekog Antića...

02.08.2011.

Naivnost i uvrijeđenost


..oduvijek sam cijenio tu osobinu naivnosti. To mi pomalo djeluje kao situacija gdje patuljak cijeni osobinu kad si nizak, ili kad neki gorostas cijeni osobinu fizičke velikačkosti. Ali kako rekoh, pomalo..

 

Kao, kaže neko, kad si pravi hrišćanin onda nećeš reći nekom da te je uvrijedio. Hehe, ok – to je kad si ne znam ni ja kako uzvišen, pa možeš to iskreno kazati, u smislu da se zaista i nisi uvrijedio.

 

Ima jedna priča o Bogu – jedan božiji službenik je htio nešto da eksperimentiše, valjda da vidi ko je zaista uzvišen, neznamnija. Uglavnom, on je tako išao i susretao sve uzvišenije i uzvišenije osobe, i sa svakim je pravio isti experimentus – zaletio bi se na dotičnog/u/o, skočio i sa obe noge ga snažno udario u grudi. Reakcija koja bi uslijedila uvijek bi bila manji ili veći stepen ljutnje od onoga koga bi na taj način oborio na zemlju. Na kraju je došao do jedne zaista uzvišene osobe, i tako isto je povalio; na iznenađenje našeg „junaka“, ta osoba je sa iskrenom zabrinutošću odgovorila otprilike sljedeće: „O iskreni i divni čovječe, molim te veoma sam sada zabrinut da li si udarom o moje tijelo ozlijedio svoja stopala?“ Ta osoba je bila Bog.

 

Mislim, ako ja kažem da nisam uvrijeđen, ili ne kažem da sam uvrijeđen, a čitavo moje tijelo i moja aura je natopljena uvrijeđenošću, šta je sad to – licemjerje, lažno predstavljanje, nedavanje drugoj strani mogućnost da objasni ili se izvini, trpanje bitnih stvari pod tepih koje onda trunu i truju odnos...? Mogu li lakše oprostiti, ako kažem "Aj!", ili kad samo progutam sve u suzama.. A i šta je zaista lakše onome ko me je uvrijedio, ako me iskreno voli?

(dobro, nije sve vako crno-belo..)

 

I ja imam aferima.. (čuj.. :) ) Ovo sad, što živim, što se ponekad potrudim da nešto i doprinosim, sve je to zauhar.. Uopšte me ne bi čudilo ako bih se obreo u nekakvom "paklu", ili već šta. Svakako sam zaslužio smrt, vjerovatno.. To je ono što sam zaslužio, za šta sam se kvalifikovao. A ovo sad – to je, reko', zauhar.. milost.. Stoga, iznenadilo me maloprije kad sam spoznao koliko je Bog naivan.. kad Svoje pouzdanje polaže u mene.. Izgleda, da je Bog najveći naivčina...


16.05.2011.

dvije

 

--------------------

 

ustanem ujutru

s komadom željeza u želucu

ne osjetim ga odmah, po buđenju

tek kad se okrenem na leđa..

 

kako mi je?

- ko kad se opališ čekićom po palcu

al ono momački

ne, ne momački – neg' muški!

i kad te prođe prva agonija

pa ono počne da pulsira...

 

izađoh jutros,

nekako.

Smeten

probudih se polu-na-vrijeme

al ćopam po kupatilu ko ćopav

rasijan

ne znam đe mi je glava, da se umijem

kućeš više kad mi posljednja stvar prije izlaska bila da se umijem

naopako, i obrnuto

odleti mi autobus

al pravi odmah polukrug i vraća se drugom ulicom (pošto su sve jednosmjerne)

pretrčah da prepriječim

vidim ga, dolazi iz daljine, super – stigao sam

al ne vidjeh auto iz blizine

zamalo da me klepi

trubi, i krivuda oko mene

gledam ga blijedo ravnodušno

zamalo možda da poginem..

Pih, al srce – mrtvo, ni da poskoči..

ravno

Kuca mrtvim tonom, ni da se prepadne..

Jedino poskoči kad vidi nju

Jedino tad se i prepadne..

 

---------------

 

Kao talasi mi dolazi nemir

 - poklopi,

gorčina, i napetost, ko sitna struna na violini pod jedim tonom gudala

i traje, i traje, i traje, i traje

I onda odjednom dođe olakšanje

ljubav, smiraj i mir

 

i znam sve da se i ti isto osjećaš

rezonansa na daljinu, isto osjećamo


30.04.2011.

volim te

volim te

a kako to da ti kažem

a kako to da ti kažem

a da mi ne povjeruješ

a kako to da ti kažem

a da me pogledaš tim zelenim očima fenjerima

da me pogledaš tim zelenim očima jerusalemskim

 

jesi li zaljubljena

jesi li zaljubljena

u jednog dječaka

u jednog poročnika

u jednog ludnika

jesi li zaljubljena

jesi li srećno zaljubljena

 

kako kad

kako kad pada kiša

i kako kad pada snijeg

i kako kad, padaju latice behara sa plavetnog neba

po tebi, po meni, po nama

po tebi, po meni, po nama svima

 

konji lete kroz prosunčanu šumu

konji njište

na konjima se ti voziš

na konjima se ti vijoriš

na konjima se ti smeješ

na konjima te gledam

veselu

i srećnu

i strah me je

i strah me je tih konja da te ne zbace

da mi ne pogineš

 

pu-pu, nećeš ti meni poginuti

nećeš ti meni poginuti, ako Bog da

nikada

nikada

Bože, ne daj da pogineš

A ako pogineš, čekaj me

čekaj me


26.01.2011.

1984 - 2011


..evo me jutros bolestan, ponovo. Tacnije bio sam bolestan i u subotu, nedelju itd do danas, pa tako i danas. Pitam se hocu li i sutra biti ponovo bolestan. Valjda necu. Jeb'te valjda me nije spuco onaj ha jedan jal nijedan virus.. Al dobro je, sad kad lezim ne osjecam se toliko bolesno, jedino kad ustanem. Ocito, ova moja gripa je dosla u neku cudnu fazu, manifestira se sad samo kad ne lezim.. Hm, mozda ce imat i narednu fazu ko zna - npr. da se manifestira samo kad ne pisem blog.. hehe, to bi bar malo doprinijelo osebujnosti ovog milog mi bloga :))

elem, tako polu-bolestan sam sjedio i doruckovao, unazad od juce otvorio mi se apetit, i otad imam novi omiljeni dorucak: caj, somun + puter + zuti sir, a jutros sam dodao i novu varijaciju a to je salata od crne rotkve (tj. jedna rotkva oguljena nozicem i izrezana na 3-4 dijela da je mogu lakse grist). Uglavnom, tako sam to sve sa uzivanjem zvakao i bio poprilicno iznenadjen i entuzijastican vec gotovo zaboravljenim osjecajem utoljavanja gladi necim izvanredno ukusnim, kad na tv-u kojeg sam ukljucio eto ti barake obame!

prilog u nekom dnevniku valjda, doso barak da odrzi Govor O Stanju Nacije :D :)) (a u  pi.. materinu!) :)) heheh, uzgred, molicu lijepo zasto mi nemamo tu instituciju Govora O Stanju Nacije? Jeb'te uvalili su nam komplet najsofisticiraniju demokratiju na dunjaluku bez ovako zanimljive stvari kao sto je to GOSN?! Mislim, prava nepravda..

Najprije, kamera prikaziva ulaz u salu kroz spalir ljudi suit-ova, ono sve svecana euforija, zamor i pomalo komesanje, kroz ulaz prvi ulazi zvanicni najavljivac i snaznim glasom, uz ton kojeg se ne bi postidio ni onaj cupavi sjedokosi guru profi-bokserskih ringova, najavljuje: "And now, ladies and gentlemen, president of..." Zamor se pretvara u ovacije, eto ti i Obame, ono - simpa covjek mi je oduvijek bio, nije ni usao kako treba a vec se sa sirokim osmijehom poceo rukovati lijevo i desno i preko ljudi, gledam ga pazljivo - malo si mi se usuko Barace, nisi ni prije bio neki debos al sad vec pocinjes postajat pomalo stanglast, pa ja tu su i sijede, primijetio sam to i prije koji mjesec vec...

I sad ja gledam Baraka kako tako skakuce i pomalo napreduje od ruke do ruke, kamera je preskocila - posto je dnevnik pa nema vremena, pa sad prikazuje predkraj Barakinog rukovanja kad se rukuje sa visokim cinovnicima pored same predsjednicke govornice, i kontam: "Koji se kurac rukuje, jebo te kakva mu je situacija ja bi na njegovom mjestu samo prosao i pritom se zahvalio na podrsci pogledom i osmijehom i sl, rukovao se sa dvojicom ljudi do govornice i poceo pricat O Stanju Nacije."

Al vala, kad bi' poceo pricat, ne bih valjao tolike nebuloze.... Smrc.. Pa makar me odmah nakon GOSN-a ukorili i naruzili i oduzeli mi igraonicu predsjednika amerike, i rekli mi: "Jebo te ćaća ko ti je reko da to govoriš?! A, a, a???" Pa pljus - pljus nekoliko šamara, pa: "Ma nećeš ti nama više za govornicu, jebemo li ti mater presjedničku, mrš huljo, ko te donese, joooj platiće nam oni tvoji što su nam te uvalili..."
(naravno ovo sve na engleskom..)

Ne znam.. Mozda grijesim (al ne vjerujem da puno grijesim), mozda fakat Barak, uz svoje savjetnike, smatra pametnim izjaviti da se "100 hiljada americkih vojnika od preuzimanja mandata vratilo iz Iraka podignute glave". I jos u tom trenutku kamera fokusira nekakvog ocitog vojnika iz Iraka koji sjedi u sali, i koji "spontano" sija ponositim smjeskom i ponosno podize glavu. (!?? fucking detergent commercial or what??)

I kaze Obama: "Ispunili smo obecanje. Uskoro je mir u Iraku!" I jebote citava sala ustaje na noge i pljesce. Ustajem se i ja, nakav polu-bolestan, i smijem se, i pokazujem rukama cas tamo cas vamo govoreci naglas (bio sam sam, izuzev cuke - al ima 15 godina pa ionako ne cuje) : "Rat! Mir! Ovdje rat! Ovdje mir! Ovdje rat! Ovdje sad mir! Nu - vođe nek se Rat pojavi! Nu, vođe neka dođe do veelikoga Mirrra!" :)))) hahahah, jebo te crkoh od smijeha...

prava tragedija.. jebo te Antigona! :)))

"A u pi.. materinu, kakvo jezivo ovaplocenje 1984-te", kontam.. "Ministarstvo za Mir obavjestava: U Ratu su X i Y. U (vjekovnom) Miru su Y i Z."
"Cek, cek, a gdje je Narodna Lutrija?", pitam se, heheh.. "Aha, evo je!" - i pocinje prilog o, sta ono bi?, aha - nekakve holivudske nominacije (5 naj-glumica, mislim da je jedna od njih ona frckava plavka, Nikol Kidmen - simpa je i ona, haman ko Obama :D ), te pregled tekuceg rukometnog prvenstva sa sarenim skokovima misicavih covjecijih muzijaka - zakuhava se do usijanja, a u polufinalu je domacin(!) Svedska sa neznamnijakim

16.12.2010.

digging


.. što sad da kopam po ovim svim blogovima, ko da imam 100 godina puta 100 klonova menog-mene koji svi tokom dana rade različite stvari koje me zanimaju, i uveče se skupimo nas stotorica mene, i ono nazdravimo po jednu ljutu uz blesavi cer i ćup-ćup-ćup svi se poubacujemo u jednog i postanemo jedan ja, sa svim iskustvima stotorice od tog dana skupljenim u jednu moju dušu..
Al nemam, nego samo jedan jadan ja. No clons. Jeb'ga.

(
ma ko da sam ja neki blogger. hehe, k-me-bole.. E šta ću sad, hoćel da me boli-k , ili da pazim šta pišem, što umnogome zavisi od toga hoću li ostat ovdje amoniman ili ću se s nekim povezat pa se upoznat, virtuelno ili really nebitno, jah i onda neđe sad dođem u budućnosti (još ako se zatrefi pa postanem neko koga poznaju u širem krugu od lokalne firme i 2-3 haustora u naselju) i neko iskopa ovo sve ovdje (makar ga ja i pobriso poslije) i onda počne da kukuriče: "Vidite  vidite šta je ovaj pisooo!" ...

a zaboli me i ako nekog upoznam s bloga, taj će eto imati situaciju da je možda pročito neka moja trabunjažnjenja koja većinom ne trabunjazim u vanbloggerskim okolnostima
)

a možda neću ništa ni pisat, nego ću uskoro prestat dolazit na blog, znaš kako ono nešto slično ti se dešava vazda tu i tamo, nešto počneš pa prestaneš, nekog upoznaš pa se družite pa se razdružite, i tako

E sad, da li je ovo uopšte zanimljivo ikom da čita, mislim ovaj post.. Hajd u ona prethodna dva nešta se i moglo pročitat valjda, očito - neki su i stavili jupolboje u svoju favorite listu (hehe, čuj, jupolboje, klinac.. al dobarje), al znaš šta i to je u blogu dobro što možeš ustvari pisat izmeđuostalog (ili kompletno) i sam za sebe, zaboli te k- hoćel to neko čitat i hoćel mu bit vako il nako

mada naravno volim ako neko čita ono što pišem. Mislim čak i ako na blogu pišeš sam za sebe, nadaš se da će biti neko na istoj "frekvenciji" ko će osjetiti šta si pisao.. (inače bi otvorio word-fajl na hard disku i eto ti ga)

pihh još nešta bih ko piso, al mi se spava. A i dosta je..

jah, pa još ovo moram napisat što mi je bilo na pameti kad sa započeo post: sad tu neke blogove čitam, pa pokoji dodam u svoju favorite listu. I šega mi bilo, čitah jedan blog i sad kontam da li da ga stavim u favorite ili ne, i onda pročitam jedan red:
Cijelu noć kiša zašiva oblake za blato
i kontam: "jebote jes jako ovo!"

12.12.2010.

strast

strast


strast je iskra što je život željâ

 

želje i željice,

obasjane iznutra - kao prskalice

 

u strasti gori oko sokolovo

srašću isijava dijete u igri

 

strastveno pijem vodu sa zdenca,

u vrela podneva

strastveno udišem zrak,

nakon ronjenja do dna zaliva

 

kad mi se otme strast,

ona nekontrolisano luta,

u čoporima sa kurjacima mojim

dok ih ne zauzdam i kurjake i nju,

kurvu

i ne svalim ih uzdama na zemlju

uz pomoć Božiju

 

strastveno ću te poljubiti

kad te ugledam u sumrak,

pod šljivom

i kad ti priđem,

privezan tvojim kesten-očima


-----

Jednom bijah počeo čitati Zig Ziglarov Pogled s vrha. Tu bijaše na početku naslov: “Knjiga o strasti”. Tad još ne umjedoh objasniti ovo što ću u daljem napisati, pa bijah u disharmoniji sa čitavim tim uvodnim poglavljem. Tako da bijah odložio knjigu.


Neke teze (uz napomenu: ako ne vjerujete u Boga, umjesto toga stavite riječ ljubav :) ):

- Dijete kada pita: “Mama, mogul ja napolje?”, ono pita sa strašću. Istrčava, jedva dočeka da se skalapuši niz stepenice, i da istrči napolje, ususret drugovima koji ga čekaju za poduzimanje novih avantura. Dijete se igra sa strašću.
 
- Nažalost, negativne i polunegativne strane ljudskih aktivnosti, misli i karaktera, vrlo lako potpadnu pod djelovanje sa strašću. Alkoholičari su strastveni. Kockari su toliko strastveni u kockanju, da je kockanje skoro pa postalo svojevrstan sinonim za strast.
 
- Posebna stvar koja zakukuljuje i zamumuljuje razumijevanje strasti je seks. Većina muškarcaca često poželi seks sa ženama sa filma, sa ulice, sa površnim poznanicama, sa kolegicama ili prijateljicama, i to je strastvena želja. Sa druge strane, muškarci najčešće istovremeno posjeduju jasne porodične vrijednosti, ljubav prema supruzi ili nekoj budućoj supruzi, i seks je za njih rezervisan samo kao odnos sa tom jednom ženom. Razni muškarci različito doživljaju i upravljaju svoju seksualnost. A seks je strastven, bilo kako da se uzme. I ne samo to – seks i spolna ljubav su jedna od vodećih preokupacija muškaraca.
 
- Velika i suptilna zamka koja je skrivena u nerazumijevanju strasti je ta da čovjek, imajući na umu negativno usmjerenu strast, a osjećajući strast i spram svojih želja, dođe do toga da počne to dvoje poistovjećivati. Tj, zaključuje svjesno ili podsvjesno, kako je željeti nešto stvar koja je uvijek manje-više negativna, ili kako su njegove želje nešto što samo po sebi posjeduje neku dozu negativnosti.

-  Da li su strast i požuda jedno te isto? Požuda – nije li to prvenstveno seksualni pojam? Može li se reći da je požuda strast privezana za negativne djelatnosti i mišljenje? Da li je požuda strast koja je usmjerena ka cilju ne birajući sredstva i ne misleći o Bogu?



Neki zaključci:

-Nadam se da mi je nakon gornjih teza sada olakšano ispravno razumijevanje strasti. A ono bi glasilo otprilike ovako: strast je iskra koja je život željâ, koja im daje sjaj, obasjava ih iznutra i čini ih privlačnim. Kad čovjek osjeća strast prema nečem, a radi nešto drugo, tad jedva čeka da prestane raditi to drugo i počne raditi ono što ga privlači. Kad čovjek radi u strasti nešto što smatra dobrim i pozitivnim, tad on uživa u tome, srećan je i radostan, ustvari tad je on dijete koje se igra u avanturi.
Strast je dakle vezana uz želje, i uz misli. Razmišljajući o svojim željama, i definišući svoje ciljeve, uz Božiju pomoć, čovjek može usmjeriti strast u pozitivne stvari, tako da se djelujući i misleći osjeća kao što je gore opisano.
 
- Strast usmjerena i vezana uz negativne želje, proizašle iz sebičnosti, gramzljivosti, požude, nerazmišljanja o Bogu, samosažaljevanja, je strašno i potmulo oruđe u borbi čovjeka protiv samog sebe.

- Neke aktivnosti su takve da ne postoji neka velika dilema da li su u harmoniji sa Bogom ili ne – npr. ubiti nedužnu osobu. Međutim, u ovom zaključku akcenat je na drugačijim aktivnostima, tj. na aktivnostima za koje se ne može baš odmah reći da li su u harmoniji sa Bogom ili nisu. Recimo, ako dajem milostinju prvenstveno iz razloga da me narod vidi, i da se time povisim u očima naroda, to nije ok. Dok ako dajem milostinju „jednom rukom, a da druga ruka ne vidi“, to je više u skladu sa Bogom. Dalje se nameće pitanje kako definisati granicu u ovom smislu? Kada je neka aktivnost u harmoniji sa Bogom, a kada nije? U učenjima o harmoniji sa Bogom, govori se o neprekidnoj molitvi u srcu. Valjda je to da šta bilo da radiš, da uvijek osjećaš Boga u srcu. Ili, barem da se prije obavljanja aktivnosti (ili uzdržavanja od neke aktivnosti) iskreno zapitamo: „Da li u srcu osjećam da je ova aktivnost / uzdržavanje od aktivnosti zaista u harmoniji sa Bogom?“

- Najstrastveniji je crtani Eustahije Brzić. Zato se u svakoj prilici ugledavam na njega :D
08.12.2010.

ne dolazi i ne odlazi

ne dolazi i ne odlazi

 

o ne, ne dolazi

ne dolazi kad zaspim, ne prikradaj se

ne šuškaj kraj mene, ne njuši mi dah

ne dolazi, i ne odlazi

 

ne dolazi, i ne odlazi

ne odlazi u nepoznato

ne odlazi u nepoznatu budućnost u kojoj neću imati glasa od tebe

u kojoj neću imati znaka od tebe

šta ti se dešava, i kako živiš

jesi li kupila one čizme

u kojoj ću samo znati da negdje bivstvuješ

preko granice

u kojoj će mi samo sjećanja biti tu

i smiješni clip što si mi poslala na mail

da ga slučajno nađem preturajući po kompjuteru..

 

ne odlazi, u sadašnjosti

kad te ne poznajem

kad sam ti opasan

rizičan

kad ti se počinjem dopadati ali sam nepodoban

dovraga..

uh, psujem, i spominjem vraga.. to ne bi voljela

sorry, uistinu..

Znaš, i pitao sam se jesam li ti dobar

i jesi li ti meni dobra

nisam znao

bacao sam ji-đing "da li da joj odem što prije", i gledao sam znake,

uh, to pogotovo ne bi voljela..

te gatke, i „energije“..

uglavnom znaci su govorili da će biti ometanja ali da ćemo biti skupa

možda poslije neke pauze

a možda sam pogriješio, jer fino mi je jaran 'đing govorio da „kokoš nisko leti u opadanju“ i da „manje je bolje od većeg“.. a ja sam si utuvio da je to što radim manje, a možda je to ipak bilo veće..

a sad smo prekinuli kontakt, spomenula si da ne želiš da se više čujemo, ni kao prijatelji jer je opasno

opasno

 

a i ja sam opasan sam sebi

- dok si bila tu, tj. u Aranđelovcu, al' ipak kraj mene, mislio sam uvijek na tebe kad bih si postao opasan

Ne znam koliko bi ta zaštita mogla uspijevati, uglavnom trajalo je i uspijevalo je..

Onda, kad smo raskinuli, ubrzo sam se povrijedio..

I da, iznevjerio Boga, po ko zna koji put..

 

Bog

Otac

tata

Isus

i Duh Sveti

Šjamasundara

Kvecalkoatl

Zeus protiv Titana

Alllah

o, Bože..



Milić Vukašinović:

Bosanska pohezija:
Kiša pada,
cvjetaju bandere
Ja te volim neopisivo!

For the Warrior of Light,
there is no such thing as an impossible love.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
2783

Powered by Blogger.ba